One day the father of two little boys approached me and asked if I might give his sons more English-sounding names.   My own opinion was that they might want to keep their names in order to hold onto something familiar in this new place.  But their father was adamant.

Razmišljajući o tome sada, Shvaćam da je otac i ja bili smo oba imena tretiraju kao kulturni simbol - njihov otac želio imena koja bi pomogla njegovi dečki uklopiti u novu kulturu, and I was thinking about their names connecting them to the culture they had left behind.

Ja uzeo stvar ozbiljno. , I hit on two names that were as close sounding as I could come to the names they had arrived with.

Tijekom godina sam primijetio i divio se volje i odlučnosti tih vijetnamskih obitelji spustiti nove korijene, work hard and thrive in their new home.   I wonder how Ian and Neil have fared with the names they were given as they launched into their Canadian lives.  I hope they’ve served them well.

- Marija u Alberta

- foto kreditna: Izbjeglice čekaju prijevoz u ribarskom brodu; PH2 Phil Eggman [Javni domene], putem Zajedničkog poslužitelja

It wasn’t until I was much older that I started to wonder how we could possibly have managed to communicate without a common language.

Zatim, u 2008 Sam putovao u Rumunjsku s jednim od mojih rođaka. Htjeli smo vidjeti gdje su naši djedovi i bake i djedovi veliki je došao iz. Neither of us spoke a word of Romanian.

Još, jedan dan kad smo bili u posjetu LASI u sjeveroistočnoj Rumunjskoj, Proveo sam oko pola sata u “razgovor” s rumunjskom čovjek koji je govorio engleski nema. Nekako smo uspjeli komunicirati i saznao sam da je imao ženu i dvoje djece (on mi je pokazao svoje fotografije) and that he now worked as a security guard.

Na drugi dan, dok smo bili u umjetničku galeriju, Razgovarao sam s čovjekom koji nije govorio engleski, ali ga razumio na neki stupanj. On ne samo da govorio rumunjski, on je također govorio jidiš — and it just so happens that Yiddish was my first language and I still understand it if it is spoken slowly.

Tako je govorio na jidišu i ja govorio na engleskom jeziku, a saznali smo da je njegova obitelj, a moja je došao iz iste shtetl (gradić) north of Iasi.

Ta iskustva su me učili da je komunikacija mnogo više nego što zajednički jezik. Otvaranjem na korištenje svih naših osjetila možemo komunicirati onkraj jezika i na taj način, even a brief encounter can be deeply moving.

- Sara je u Powell River, BC

Dama na dadilja agencija staviti komadiće zajedno. Ona je upravo primio zahtjev od dama po imenu Grace koji je imao četvero djece iz vlastitog. Grace htjela posao koji je bio u blizini svoje kuće i da će primiti svoju obiteljsku brigu treba. To je samo jedan sastanak za Grace i ja odlučiti bismo mogli raditi zajedno. Taj dan je bio i početak doživotnog prijateljstva. Bilo izviđanje vrtu trgovine zajedno u proljeće ili trgovačko tajna želja liste na Božić, we have enjoyed each other’s company and supported each other when we were needed.

Njezine kćeri čuvati dijete moje djece; moja djeca su polaznici na vjenčanje svoje kćeri; i teta Grace je prva pozvana da škola graduations i moga sina vjenčanja prošlog ljeta. Preko trideset godina kasnije smo jeli Trinidadian hranu, ugostio prijatelje i obitelj iz "povratak kući", i sada napokon ide na Trinidadu doživjeti "natrag kući", zajedno. Naši avanture i dalje! Pitam se što je moj život bi bio kao bez milosti ...

- Margaret u Delti, BC

•  Geoff,  Snimka tri generacije
• Snijegen,  Sada me zanima, Što je My Name?
• Debbie, Holiday Lekcije
•  Onin, Vizija boji na pu godina

Brzo naprijed nekoliko godina, a ja sam osam godina. Moja baka je umro nekoliko godina ranije; moj djed je živio na svom leđa u Oakville. Moja mama čini putovanje tamo posjetiti i završi ga donosi kući u Vancouveru živjeti s nama, gdje je bio dio obitelji za narednih trinaest godina, dok nije umro. To nije bio moj prvi izloženost vrijednostima sam odrastao s, but it is the example that has stuck with me.

Za ovaj dan, Ja ću se ulicom, a ljudi će me zaustaviti i reći: "Ti si Wong, nisi?"Neizbježno ću otkriti da smo prisustvovali osnovnu školu zajedno ili odrastao u istoj četvrti, a oni me se sjećate iz tog vremena. Kao jedna od tri tamne djecu - druga dva su moja braća – u mojoj školi, U mojoj crkvi, u mom susjedstvu, stajali smo iz mnoštva. Volio bih da je to bilo zato što su moji roditelji skloni odijevanja nam trojke, ali znam da je boja naše kože. I mi smo je odrastao u Surreyu. Try walking down any street in Surrey today – it might be easier to count the number of white faces you see rather than the brown ones.

Sada sam pogledati multikulturalizam kroz prizmu moje djece. Od 25 djeca u moje kćeri razreda jedne klase naći ćete možda dvadeset različitih nacionalnosti. Još važnije, te razlike su slavili. Gdje drugdje bi vam njezina kolegu Sahej odjeven kao Abrahama Lincolna za povijesne Noć vještica, ili đumbir odjeven kao Aretha Franklin? Njima, Boja je nešto što slikati s, Ne ton nečijeg kože. We should all be so lucky to see the world that way.

- Geoffrey u Viktoriji

Sutradan sam pitao osoblje ukazati moga sina novu prijateljicu. On je bio uvjeren, odlazni klinac u kutu – s 4 druga djeca odskakanje oko njega. Usvojen je nekoliko godina ranije od Sierra Leone, on je bio jedina crna klinac na vrtić. Da moj sin je opisao svoj boju kože, Ja bi znao tko je on bio odmah. Međutim, to nije bio dječakov boje kože ili naglasak koji registrirana s mojim sinom kao “drukčiji”, a to je bio zvuk njegova smijeha i boje njegove hlače. .     – Erin u Vancouveru