Jedna je žena, Oni, pečena joj tradicionalnu afganistansku kruh za nas da uživate kao što smo razgovarali oko njezina stolom njihovih borbi, njihova turbulentna putuje u Kanadu, i njihovi snovi za obilnom budućnost za svoju djecu. Huma spava na kauču u svojoj maloj Burnaby stan sa svoja dva sina tinejdžera u jednoj spavaćoj sobi. Njezin suprug je ostao u Rusiji, gdje obitelj izvorno pobjegli tijekom rata. Ona mu nedostaje, i nedostaje aspekte svog bivšeg života kao Kabulu je prvi ženski televizijski voditelj u 70-, well-known and well-respected.

Unatoč suočava teškog siromaštva te u nekim slučajevima rasizma u Vancouveru, i unatoč tome što naučiti novi jezik i običaje koji su bili prilično stran njih, Huma i druge žene izrazio radost u dnevni ovdje. Prilika da žive u Kanadi je nešto što dragocjen. Oni propustili članove svoje obitelji natrag u svojim matičnim zemljama, iako, i njihove priče su me žele napraviti Vancouver još sigurniji, more inclusive place for them to thrive.

Umjesto da se pasivne žrtve okolnosti, Vidim izbjeglice aktivno prilagođavanje svog novog kulturnog krajolika, i formiranje interkulturalne odnose da dodate značenje ne samo za njihove živote, ali na živote ljudi su prigrlili, ja osobno uključen. Čudio sam se ženske znatiželja i otvorenost i pitanje svoju sposobnost da ostanu na taj način da sam gurnuo u novu kulturnog miljea. Prilika slušati njihove priče proširio svoj pogled na zajedničko kulture: žene ostaju otvorena za usvajanje novih stajališta, a izražava različite dijelove svog kulturnog identiteta sa svojim novim prijateljima, kolege, i susjedi, parts they cherished close to their hearts.

Za multikulturalizam politika imaju značenje na razini zajednice, oslanjamo se na određenoj razini otvorenosti između Kanađana i pridošlice, o našoj sposobnosti da se vidi sebe ogleda u drugima, i na kraju, o našoj spremnosti da se premosti jaz između 'nas' i 'njih' pa smo s lijeve strane jednostavno i najznačajnije, 'Nas'.

- Lindsay u Vancouveru